MARIJA (MIMICA) POVINEC, born SEPE (Kreka, 1910 – Belgrade, 9 June 1956). As a young teacher, she finished singing in Zagreb at the Academy of Music, where professor Nada Bertić honed her voice to the most brilliant soprano brilliance, which was already evident at her debut at Zagreb's HNK, when she sang the difficult role of Margareta in Gounod's Faust in great style and caused a trance in the audience. .
It seemed that the door to a great career was open, but the war interrupted everything, she was married to a Jew, doctor Srećko Podvinac. Terror, persecution, exile and separation from her husband, who is in the partisans, began. She endured everything and returned to singing in 1945, first in Sarajevo and then in Rijeka. She was brought to Zagreb in 1952 by the enthusiastic intendant Marijan Matković, the audience was on their feet again, as was the case at her performances outside Zagreb (Pula, Ljubljana, Dubrovnik Summer Games...) and abroad: Salzburg, London, Vienna... everywhere enthusiastic critics and audiences . Brilliant Desdemona, wonderful Senta in "The Haunted Dutchman" and Elsa in "Lohengrin" (in January 1952 - the first Wagner in Zagreb after 1945, perfect Tosca, Cio-Cio-San, impressive Aida, the first Croatian Gotovčeva Morana...
They write about her as the first soprano of the Zagreb Opera and the successor of the great diva Vilma Nožinić. She is also a gifted actress with a strong lyrical charge. So when it seemed that a diva of world splendor appeared, an illness appeared that hit her right in the throat and took her away at the age of 47. His voice faltered during the visit of the Croatian National Theater in London in January 1955, he was last heard in Zagreb in February 1955. Slavuj lost his voice in the middle of Jaroslavna's aria in "Prince Igor".
---------------------------------------------------
MARIJA (MIMICA) PODVINEC rođ. SEPE (Kreka, 1910 – Beograd, 9. VI. 1956). Kao mlada učiteljica, završila u Zagrebu pjevanje na Muzičkoj akademiji gdje joj je profesorica Nada Bertić izbrusila glas do najblistavijeg sopranskoga sjaja što se pokazalo već na njezinom debiju u zagrebačkom HNK kad je u velikom stilu otpjevala tešku ulogu Margarete u Gounodovu Faustu i izazvala trans u gledalištu.
Činilo se da su otvorena vrata velike karijere, no rat prekida sve, ona je udana za Židova, liječnika Srećka Podvinca. Počinju teror, progon, izbjeglištvo i odvojenost od muža koji je u partizanima.Sve je izdržala pa se 1945. vratila pjevanju, najprije u Sarajevu pa u Rijeci. U Zagreb ju 1952. dovodi oduševljeni intendant Marijan Matković, publika je opet na nogama, tako je bilo i na njezinim nastupima izvan Zagreba (Pula, Ljubljana, Dubrovačke ljetne igre…) i u inozemstvu: Salzburg, London, Beč… posvuda oduševljena kritika i publika. Briljantna Desdemona, čudesna Senta u “Ukletom Holandezu” i Elza u “Lohengrinu” (u siječnju 1952. – prvi Wagner u Zagrebu nakon 1945., savršena Tosca, Cio-Cio-San, impresivna Aida, prva hrvatska Gotovčeva Morana…
Pišu o njoj kao o prvom sopranu zagrebačke Opere i nasljednici grande dive Vilme Nožinić. Ona je usto i darovita glumica snažnoga lirskog naboja. Pa kad se činilo da se pojavila diva svjetskoga sjaja, pojavila se i bolest koja je udarila baš na njezino grlo i odnijela ju u 47. godini. Glas je posustao na gostovanju HNK-a u Londonu u siječnju 1955, posljednji put se čuo u Zagrebu u veljači 1955. Slavuj je ostao bez glasa usred arije Jaroslavne u “Knezu Igoru”.
9823 Fischer Maria Podvinec rođ. Sepe (Donja kolona, Kreka, kod Tuzle, 23. III. 1910. – Beograd, 9. VI. 1956.) Mimica